| |
|
Park prirode
Žumberak - Samoborsko gorje obuhvaća oko 350 km2,
(33 300 ha).
Nalazi se na području dviju županija –Zagrebačke i
Karlovačke, oko 30 km jugozapadno od Zagreba.
Zaštićeno područje Parka obuhvaća izdvojeno brdsko
područje Žumberačkog i Samoborskoga gorja, a proteže
se od 180 do
1178 m nadmorske visine (najviši vrh Sveta Gera) |
 |
Svojom prirodnom
ljepotom i tradicijom ovaj kraj svakako zaslužuje "titulu"
Parka prirode. Predstavlja izdvojeno brdsko područje koje se
nalazi jugozapadno od Zagreba.
Istočni je dio niži i vrlo raščlanjen, a obuhvaća područje
Samoborske gore sa vrhovima Japetić (871 m) i Plešivica (780
m) te dolinama brojnih rječica. U svom sastavu nema niti
jednog gradskog naselja, te predstavlja isključivo ruralno
područje.
Zakonom je proglašen parkom prirode 1999. Osnovni mu je cilj
zaštititi i promovirati prirodne ljepote toga kraja. Prema
zakonu o zaštiti prirode Park prirode je prostrano prirodno
ili dijelom kultivirano područje s naglašenim estetskim,
ekološkim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i
turističko-rekreacijskim vrijednostima, a u njemu su
dopuštene djelatnosti kojima se ne ugrožavaju njegove bitne
značajke i uloge.

|
ŽUMBERAK UKRATKO
-
Brežuljkasto područje južnog prigorja
Žumberačkoga gorja.
-
Ime je dobio po
starom gradu Žumberku (izgorio 1793.; ruševine
iznad istoimena sela).
-
Izrazito krško područje (ponikve, spilje,
ponori, ponornice) s bukovom i kestenovom šumom.
-
Gospodarska je osnova poljodjelstvo,
vinogradarstvo i stočarstvo.
-
Sela rasuta tipa sa zbijenim zaseocima, od kojih
su ona najveća smještena uz glavne ceste
(Budinjak, Stojdraga, Gornja Vas, Oštrc, Sošice,
Pribić, Krašić i dr.)
-
Veći broj naselja nalazi se iznad 400 m
nadmorske visine.
-
Kraj je bio naseljen u pretpovijesti
Budinjak, naselje i nekropola iz starijega
željeznog doba, Kalje i u rimsko doba Gornja
Vas.
-
Područje bogato vodom ukupno 337 izvora i oko
260 vodotoka
|
 |

Čitavo područje Parka izrazito je bogato vodom -
karakterizira ga velik broj izvora, ukupno 779, i više od
260 vodotokova, od kojih su najznačajniji Bregana, Lipovačka
i Rudarska Gradna, Slapnica i Kupčina. Na njima je formirano
i nekoliko slapova, a najpoznatiji su slap Sopot (visok 40
m) kod Sošica,
slap Brisalo (visok 15 m) i
Vranjački slap sa sedrenom barijerom u dolini Slapnice,
te Cerinski vir na Javoračkom potoku.

Posebnu slikovitost Parku daje prirodni biljni pokrov; više
od polovice površine prekrivaju šume. Park karakterizira
velika biološka raznolikost, izuzetno bogatstvo flore i
faune. Ovdje su neke rijetke i zaštićene biljne vrste kao
što su uskolisna perunika, blagajev likovac, mekolisna
veprina, hrvatski karanfil, europska orhideja (kaćun),
veliki božur i božikovina. Iako zakonom zaštićene, zbog
prekomjernog branja ove su biljke i dalje ugrožene. Veliki
broj vrsta ptica (jastreb kokošar, vodeni kos, gorska pliska
i dr.), pjegavi i planinski daždevnjak, gušteri i zmije, te
šišmiši u špiljama samo su neke od brojnih životinjskih
vrsta karakterističnih za bogatu i raznoliku faunu ovog
kraja
.
Posebnost Parka je njegova geološka građa. Najstarije
stijene datiraju iz razdoblja paleozoika, odnosno od prije
više od 250 milijuna godina. Prevladavaju vapnenci i
dolomiti trijaske i kredne starosti te pješčani škriljavci.
Takva građa uvjetovala je postanak krša koji zahvaća oko 90%
površine Parka. Ovdje se nalaze brojni krški površinski
oblici poput ponikvi i uvala, a česta je pojava ponora i
kratkih ponornica. Pored površinskih područje Žumberka, ali
i dijela Samoborskog gorja karakteriziraju i brojne podzemne
krške pojave – špilje i jame. Među najpoznatije se ubrajaju
Grgosova špilja, te jama Jazovka, u kojoj su otkrivene kosti
mnogih žrtava iz Drugog svjetskog rata kao i iz
poslijeratnog razdoblja. Na području Parka do danas je
istraženo je više od 130 speleoloških objekata.

|
Žumberačko je gorje (slovenski Gorjanci) granično
gorje između Hrvatske i Slovenije, s posebnim
turističkim, ponajprije planinarskim, značenjem za
obje zemlje. Manji dio toga gorja - Samoborsko gorje
(najviši vrh Japetić, 880 m) - često izdvajano kao
samostalno, više od stotinjak godina posjećuju
mnogobrojni izletnici i planinari. Mnogi označeni
putovi i staze, npr. Karlovačka planinarska
transverzala, ljepota okolice (slap Sopote, 40 m, na
rijeci Kupčini, potok Slapnica, Ekoselo Žumberak i
Kravljak, Biopark Gabrovica), naselja i stare
gradine osnovni su razlozi planinarskog i
turističkog posjeta ovom području. Dolazak na
najviši vrh Svetu geru (1178 m) ima više simbolično
značenje. Na Žumberačkom gorju ima nekoliko malih,
izvornih naselja koje turisti rado obilaze (cijeli
Žumberak je etnološko naselje). Naselja Sošice,
Oštrc, Tomaševci, Kalje, Stojdraga i ostala na
hrvatskoj strani te mnoga na slovenskoj strani
cestovno su povezana s većim središtima - Samoborom,
Breganom, Jastrebarskim, Ozljem i dr. Ostaci starih
feudalnih dvoraca nedaleko od naselja Stari Grad
(Kekići) te gradina kod Tomaševaca upućuju na
dugotrajnu naseljenost žumberačkog prostora, ali
kontinuirano razmjerno rijetku. Pojedini sakralni
objekti (poglavito crkve) rimokatoličke i
grkokatoličke vjere posjećivani su zbog svoje
ljepote i posebnosti.

Planinarenje, šetnja, lov i ribolov glavne su
sportsko-rekreacijske aktivnosti na Žumberačkom
gorju. Tradicionalna domaća hrana, lovački i riblji
specijaliteti, uz plešivičko vino, ponuda su ovoga
kraja.
Park
prirode predstavlja ujedno i bogati kulturni
krajolik. Brojna arheološka nalazišta starijeg i
mlađeg kamenog doba potvrđuju da je ovo područje
bilo naseljeno neprekidno počevši od prapovijesti do
danas. Arheološka iskapanja rezultirala su otkrićem
vrlo vrijednih arheoloških nalazišta iz različitih
razdoblja. Najranija dosad poznata kulturna prošlost
ovoga kraja seže u starije kameno doba - paleolitik,
o čemu svjedoče ostaci logora lovaca na mamute iz
Podstražnika. Starije željezno doba najcjelovitije
predstavljaju naselje i nekropola Budinjak, svojom
veličinom jedno od najvećih nalazišta tog tipa u
jugoistočnom alpskom prostoru. Turistima atraktivni
su i ostaci srednjovjekovnih gradova Okića i
Žumberka, koji predstavljaju dio ukupne kulturne
vrijednosti ovog područja. Unutar granica parka
nalazi se Eko-selo Žumberak, koje se smjestilo u
dolini potoka Rakovca, iznad naselja Koretići. Ono
predstavlja začetak ruralnog turizma u ovom dijelu
Zagrebačke županije. U Eko-selu obitava nekoliko
vrsta domaćih životinja što je za gradsko
stanovništvo nesvakidašnji i zanimljiv prizor. U
Eko-selu se nalazi i konjički klub te škola jahanja,
a posjetiteljima su ponuđene i organizirane vožnje
terenskim vozilima, motorima i biciklima. U naselju
Sošice nalazi se Etno muzej sa bogatom etnološkom
zbirkom Žumberka.

Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje pruža
brojne rekreacijske mogućnosti planinarima i
izletnicima – planinarenje (poseban izazov je uspon
na najviši vrh Žumberačkog gorja, Svetu Geru, 1178
m), šetnje, lov i ribolov. Postoje i velike
mogućnosti za razvoj zimskog turizma, posebno na
Japetiću, najvišem vrhu Samoborskog gorja, kojeg već
s pravom nazivaju „rajem za skijaše i sanjkaše“. Na
području Parka nalazi se osam planinarskih domova,
od kojih je „Željezničar“ na Oštrcu jedan od
najpoznatijih u Hrvatskoj. Za posjetitelje Parka
prirode uređene su i tri biciklističke staze:
Vilinska staza (Grdanjci – Medven Draga; duljina 54
km), Staza slapova (Medven Draga – Grdanjci; duljina
36 km) i Staza šišmiša (start i cilj u središtu
Samobora; duljina 54 km).
Unutar granica Parka prirode nalaze se i drugi
oblici zaštite prirode: specijalni rezervati (Gradna
– obitavalište pastrva i potočnog raka te Smerovišće
– botanički rezervat pored kamenoloma), park šume
(šume Tepec, Palačnik i Stražnik), zaštićeni
krajolik (područje oko Okića), spomenik prirode
(Grgosova špilja u selu Otruševac), te spomenici
parkovne arhirtekture (Wagnerov park – sekvoje i
ginko, park Mojmir na Gizniku, Reiserov park, te
parkovi u Lugu i Bistracu).
Strategija razvoja Parka prirode Žumberak -
Samoborsko gorje bazirana je na spajanju
tradicionalnog načina života i običaja u malim
naseljima s očuvanjem prirodnih ljepota i okoliša.
Osnovni cilj sadašnjeg, ali i budućeg razvoja je
omogućiti razvoj eko turizma te sačuvati i oživiti
stare obrte karakteristične za ovaj kraj. Upravo
razvoj turizma i rekreacije može dijelom pridonijeti
i revitalizaciji ovog područja koje već nekoliko
desetljeća karakterizira izrazita depopulacija,
nepovoljan gospodarski razvoj i slaba prometna
povezanost. |
|
|
|